Rezultati 1 - 10 od 38

Gastro Jelo, što i kada pojesti, i kako to spremiti, i u Istri je to uvijek bilo važno pitanje, osobito ŠTO, jer hrane ovuda nije bivalo dovoljno. U vrijeme biskupa Jurja Dobrile, prvom polovinom 19 stoljeća, Istrom hara glad, i Dobrila skuplja pomoć, šalje zdvojene apele u Beč.

Pod Italijom, u jednom selu na Poreštini, otac obitelji ovako je prehranjivao djecu, njih četvoro; dvoje bi dobilo večeru, a drugo dvoje po liru. Sutradan, ono dvoje koje je dobilo po liru platilo bi večeru, a drugo dvoje dobilo bi isti taj novac. Velike obitelji, malo škrte zemlje, ogromne daće, česte suše, tuča, nigdje plačenog posla. Rudar u raši ili cestar u vrijeme Italije kod nas na selu držani su gospodom.

Jelu se ovdje uvijek pristupalo gotovo pobožno, pomno s poštovanjem i zahvalnošću zemlji koja je dala plod. Jelo se u Istri pripravljalo s mnogo mašte, truda, ljubavi, a obroku se prilazilo naprosto, obredno. Kažem "pripravljalo" i "prilazilo", jer recepti na ovome portalu ovuda su davno poznati, ova i ovakva jela u Istri već se stoljećima pripremaju, a osnovna im je značajka - malo sastojaka i mnogo mašte; kad se ima toliko malo za jelo, trba toliko duha da se siromašni obrok učini privlačnim.

Treba reći i to da su na portalu GASTRO ISTRA zastupljena pretežno istarska seoska jela, te da postoje zapravo dvije posve različite i da jučer sasvim odvojene istarske kuhinje; primorska, s mnogo ribe i plodova mora, dakako i kontinentalna s mnogo tjestenina. Danas se već može govoriti o stvaranju jedinstvene istarske kuhinje, svugdje po Istri sada se može dobiti maneštra, pečene kobasice s kiselim kupusom, njoki u kokošjem šugu, brodet od škarpine, folpi na salatu.

Gastro Istra Istarska kuhinja danas je vrlo osebujna, s nizom jela koja je drugdje u nas teško naći, premda podosta nalikuje primorskoj i dalmatinskoj kuhinji, kao što treba reći i to da su sve te tri kuhinje nastale pod znatnim utjecajem talijanske kuhinje ponajprije, baš istarska u prvom redu. Klasična, može se reći, istarska kuhinja zasnivala se na nekoliko osnovnih sastojaka, među kojima i nedostižno visoko mjesto pripada pšeničnom i kukuruznom brašnu, a njoki i palenta stoljetna su glavna hrana na ovim prostorima, neizbježna, i istarska kuhinja bez njih naprosto je nezamisliva. Odamh zatim slijeda kiseli kupus i fažol, grah, odnosno maneštra z fažolom koja ovud i nije bila juha, nego, najčešće jedino i glavno jelo.

Upravo taj prozaični sastojak jela, brašno, najbolje pokazuje kako su ljudi (čitaj žene) u Istri dovijali maštom nadoknaditi uzak izbor, izmišljajući cijelu okruglicu bisera kuhinje najraznovrsnijih oblika i naziva, iza kojih se krije tako malo toga: brašno, šaka soli i koja kap vode i - ništa više! Da, ponekad koje jaje povrh toga, ponekad malo mlijeka. Tarafulji, njoki, lazanje, lazanjuni, lazanjoti, posutice, makaruni, makarunići pod šaku (pljukanci), makaruni pod žlicu, tajadele, ravijoli, a sve zajedno - tijesto, ali kakvo tijesto, s osebujnim kraljem tjestenine na čelu, fužima, tim fjokima, mašnicama od brašna.  Gastro

No mašta radi i dalje, jer čime začiniti tijesto?
Čak i ničime - znalo je u mnogoj istarskoj kući za ručak biti makaruni "zabijenih" s dva ili tri "črčka" slanine popržene na tavi, ili tek lazanje prelivene mlijekom, kada ga je bilo, ili posutice uz pregršt podgrijane lobode, vrbete, zielja, broske, ili njoki i kuhanog kiselog kupusa.

I znade se kada se koja jela jedu, kafe i kus kruha, rano u jutro, ma rano, po škuren; pak ručienje (doručak, marenda, gablec) u osam-devet ur, vajk skuhano, palenta, frita, pofrigani kumpiri, eli ča takovega; užina (ručak) u podne - njoki, fuži, maneštra, i tako ča; večera, na laglje, verdura i ča, kumpiri spod čripnje eli na salatu, broska i posutice. Treba reći i to da su istarska jela i vrlo jednostavna za pripremu, ali to ne znači da ih je lako pripraviti.

U jednom svijetu koji nas obuzima drukčijim stvarima od onih oko kojih smo odrastali, pa i na brzu ruku spravljenim obrokom, ova vjekovna istarska jela možda će također pomoći da ostanemo ljudi ovoga kraja, bar malo nalik djedovima koje su ukućani čekali sičnja poli ognjišta da duojdu doma z boške, di bi dub pripilili, bura švikala kroz kruove, pak bimo posidili uru, dvi, tri, ki je mirija vrime, prihitivajući pečeni kumpir iz šake u šaku, srčući srk vina, spominjući se ča je bilo, razminjući se ča će biti, i ča triba sutra, i klitu, načiniti...

A drugima, da okuse bogatstvo okusa istarske kuhinje, s najvrednijom, mislim, značajkom njenom - skromnom i uzdržanom blizinom prirodnoj hrani...

Utorak, 12 Siječanj 2010 | 21589 puta pogledano | Ispis | PDF |  E-mail

Što je to istarska kuhinja?

Da li su to jela koja su u davnini jeli istarski težaci? Ili, pak, ona priređivana nekad u patricijskim kućama?
A nije li to, ipak, hrana koja se danas nalazi u istarskim blagovaonicama?
Evo, s takvim su se pitanjima sukobili pri razmišljanju o načinu na koji treba prikazati istarsku kulinarsku tradiciju. Pojam "istarske kuhinje" nametnuo se kao cjelina svih jela što su stoljećima pripravljana na ovom području, a njihova je osnova u namirnicama s ovog tla. Bogatstvo te kuhinje nije malo. Burna istarska prošlost ostavila je svog traga Gastro ponuda i u kulinarstvu. Isprepletale su se razne tradicije u pučku kuhinju, kojoj je osnova u prirodi (aromatični začini, divlje raslinje, povrće, plodovi mora...) a uneseni su i utjecaji franačke i njemačke feudalne vlasti, romanskih jela, te kuhinje koja je od VII stoljeća pristizala sa slavenskim stanovništvom iz prirodnog zaleđa.

Ipak, sva jela koja su stigla u ovo podneblje dobila su karakterističan "pečat". Osnovne značajke istarske hrane bi, u grubom opisu bile: prevaga kuhanih nad pečenim jelima, dosta začina, puno samoniklog bilja, dosta ribe, ocat je obavezno vinski a ulje maslinovo, dok je vino vrlo važan sastojak pri kuhanju...

Gastro Istra Da bi se dobila prava slika o "prehrambenoj bazi" iz koje izrasta istarsko kulinarstvo, treba baciti pogled i na zemljopisnu kartu. Taj "zeleni poluotok" nalazi se na razmeđi alpskog i dinarskog gorja, te subalpske nizine i primorja. Na sjeveroistoku je brdovit predio s masivom Učke u kojem prevladava stočarstvo (uglavnom ovce). Preko kamenih litica spuštamo se do valovite srednje Istre gdje izviru sve ovdašnje rijeke, a od sredine se tlo blago spušta prema moru.

Zemlja crljenica u srednjoj, zapadnoj i južnoj Istri omogučava dobar razvoj poljoprivrede u kojoj su posebno istaknute mediteranske kulture (maslina i vinova loza), te ribarstvo u obalnom području. Istra ima više od 4000 manjih i većih naselja. Svako od njih je kulinarski gledano, imalo svoje posebnosti koje su se prenosile s koljena na koljeno. Čuvala su se i imena jela, tako da je moguće da na portalu GASTRO ISTRA nađete ista jela pod drugačijim nazivima.

Prisjetili bi se sada rečenice koju je izrekao jedan zaljubljenik u Istru: "Kamen, plodna zemlja crljenica i blago sunce s marljivim, bistrim i žilavim narodom stvorili su raskošnu, kulturu, dragu nam Istru..."

Dio bogate kulture i istarske raskoši su i jela u koja je narod udahnuo lokalni kolorit.

Ljudska je prehrana bitan dio života te se ne smije bacati u zaborav iskustvo što je stoljećima nastajalo uz istarska ognjišta.

Srijeda, 20 Siječanj 2010 | 25821 puta pogledano | Ispis | PDF |  E-mail

Divljač Istra je bogata mnogim vrstama divljači, pa je stoga i lov vrlo razvijen. Jela od divljači dobro pripremljena vrlo su ukusna, no ne u toku cijele godine. Za vrijeme parenja i leženja mladih meso divljači nije ukusno i ima neprijatan miris. Tako svaka vrsta ima svoju sezonu, kada je najbolja za jelo, pa zato i doba lova.

Zahvaljujući suvremenoj tehnici konzerviranja i rashladnoj opremi, danas je moguće divljač nabaviti i izvan sezone lova i daleko od mjesta njezinog ustrela. Od pernate divljači najviše se cijene fazan, jarebica i divlja patke, a od dlakave divljači divlji zec, srna, jelen i divlja svinja. Meso mlađe divljači je sočnije i mekanije nego starije, te je stoga podobnije za pripremu pečenjem. Meso starijih životinja bolje je priređivati pirjanjem, a prije pripreme treba ga držati 24 sata pa i više dana u rasolu, da bi postalo nježnije i ukusnije. Prije same pripreme divljači, da bi meso bilo mekanije, poželjno je da odleži nekoliko dana na hladnom mjestu s kožom ili perjem, ali svakako s izvađenom utobom. Iznimka su divlje patke kojima treba odstraniti perje i masnoću odmah nakon što se ubiju da bi bile ukusnije.

Nakon što je divljač nekoliko dana odležala odere joj se koža ili očisti perije. Meso dlakavih životinja po mogućnosti ne prati već samo očistiti vlažnom krpom.

 

MARINIRANJE DIVLJAČI:

Mariniranje je postupak držanja mesa starije divljači u posebno prilagođenoj otopini (rasolu) da bi postalo mekanije.
Što je rasol kiseliji to brže djeluje.

 

NAČIN PRIPREME RASOLA:

- Prokuhati po jednu trećinu crvenog vina, octa i vode, luk, grančica pelina i bobice kleke.

- U crvenom vinu prokuhati nekoliko zrna papra, korjen peršina, luk, majčinu dušicu i mažuran.

- U mlaćenici potopiti zrna bibera, list lovora, bobice kleke i ploške limuna. Prokuhani rasol ohladiti i preliti preko mesa te ostaviti tako stajati na hladnom mjestu i do nekoliko dana. Povremeno meso okretati i paziti da bude pokriveno tekućinom. Meso mladih životinja dovoljno je samo nekoliko sati držati uvijeno u krpu natopljenu octom.

Evo još jednog malog trika, meso divljači, osobito srne i jelena, kao i pernate divljači dosta je suho (bez masnoća), pa je stoga dobro kod pripreme nabosti ga slaninom ili još bolje obložiti ploškama slanine.

Nedjelja, 24 Siječanj 2010 | 20088 puta pogledano | Ispis | PDF |  E-mail

Naše more obiluje velikim količinama raznih vrsta riba i drugih plodova mora od kojih se uz poznavanje osnovne tehnike prigotovljavanja jale i malo volje i mašte mogu pripremiti posebni riblji specijaliteti. Meso ribe je hranjivo i lako probavljivo, zato je potrebno da se češće nalazi na jelovniku.

 

MALI SAVJETI ZA PRIPREMU RIBA

Najukusnije su ribe srednje veličine i one koje se hrane ribama. Najlakše probavljive su kuhane ribe, a teže probavljive su ribe koje sadrže više masti (jegulja, sardelica, haringa, orada, oslić, list, tunina). Ribe s manje masnoće su bakalar, skuša, lokarda, moruna. Kod pripremanja nije uputno miješati morsku ribu sa riječnom zbog različitih mirisa i okusa. Jak miris ribe može se ublažiti tako da se riba natrlja octom ili limunovim sokom s vanjske i unutarnje strane.

 

UPUTE ZA ČIŠĆENJE RIBE:

Ribu krpom uhvatiti za rep pa nožem ili strugalicom ostrugati ljuske smjerom od repa prema glavi. Peraje odrezati škarama. Škrge je potrebno izvaditi i ako se riba priprema s glavom.

- Ribu prerezati na trbuhu i izvaditi utrobu. Nakon odstranjivanja nejestivih dijelova ribu treba oprati nastojeći da bude što manje u vodi.

- Ribu treba čistiti vrlo oprezno jer ubodi ribe, posebno nekih vrsta, mogu izazvati nepoželjne posljedice.

- Radi zdrave prehrane treba izbjegavati podgrijavanje jela od riba.

Gastro specijaliteti Ribe se mogu pripremati na više načina. Mogu se peći u pećnici ili na gradelama cijele ili rezane na komade. Mogu se pržiti, pirjati ili kuhati. Ako se ribu peče ili prži cijelu, onda se sa strane na nekoliko mjesta razreže.

Velike ribe soliti prije prženja ili pečenja.

Morske ribe stavljati kuhati u hladnu vodu, a riječne u vrelu vodu.

Kuhati uz dodatak octa ili soka od limuna da meso ostane čvrsto, a također prije samog kuhanja nakapati ribu sokom od limuna. Vrijeme koje je potrebno za pečenje ili kuhanje da riba ne bi ostala na pola sirova ili suviše isušena, teško je točno navesti, jer ovisi o svakom pojedinom slučaju, o jačini štednjaka i od starosti i oglika ribe. Zbog toga su vrijednosti vremena pečenja ili kuhanja navedene kod slijedećih recepata samo prosječne vrijednosti.

Za pripremu riba najbolje je koristiti maslinovo ulje.

Da bi se utvrdilo da li je riba gotova, može se provjeriti ubodom s vilicom. Riba je gotova ako na svom najdebljem dijelu ne pruža otpor na ubod vilice.

Riba je dobro kuhana kada joj oči iskoče kao male bijele kuglice, kada se peraje lako mogu izvući, a meso postane bijelo.

 

UKRASI ZA POSLUŽIVANJE RIBE:

Zeleni peršin, limun, masline, tvrdo kuhana jaja, rotkvice.

 

PRILOZI UZ KUHANU RIBU:

blitva, špinat, cvjetača, mrkva, riža...

Nedjelja, 24 Siječanj 2010 | 22989 puta pogledano | Ispis | PDF |  E-mail

Kamenica: Među svim morskim specijalitetima najviše je cijenjena i zauzima počasno mjesto među predjelima. Obično se jede sirova, začinjena s malo limunova soka. Da bi bila jestiva, nužno je da u tom trenutku bude još živa. Dva su načina da se to provjeri: mišić i meso prilikom otvaranja školjke moraju biti čvrsti i stegnuti. Za otvaranje kamenica treba poseban nožić kratke i debele oštrice. Uzmite kamenicu lijevom rukom, zaštićenim platnenim ubrusom, držeći obli dio na dlanu. Uvucite oštricu noža u mali otvor na spoju, okrečite sječivo ulijevo i udesno podižući tako gornji plosnati dio školjke. Uvucite nož između mesa kamenice i obloga donjeg dijela školjke kako biste izvukli meso. Pazite da ne prolijete tekućinu koja se nalazi u ljušturi i jede se zajedno s kamenicom. Namjestite kamenice na sloj smrvljenog leda i poslužite ih s kriškama limuna.Školjke i mekušci

Jakobove kapice (Capesante): Otvaraju se sirove, slijedeći isti postupak kao i za kamenice. Izvucite meso školjke, odvojite orah i koralj od plašta, to jest od sivog dijela oraha koji mora biti odstranjen zajedno sa crijevima mekušca. Zatim pripremajte prema receptu.

Dagnje, vongole, morski tartufi: Mogu se otvoriti sirove ili već pripremljene.

Otvaranje na sirovo: Nakon što ste pažljivo isparli ljušture i ostrugali ih nožićem, odstranite morsku svilu, to jest one dlačice koje izlaze iz ljušture. Odstranite gornju ljušturu i izvucite meso školjke iz donje ljušture.

Otvaranje kuhanjem: Nakon što ste više puta oprali školjke pod tekućom vodom (kapice treba držati uronjene u slanoj vodi 4-5 sati), zagrijte nekoliko žlica ulja u dovoljno velikoj tavi, stavite školjke, pokrijte tavu i ostavite da se pripremaju na jakoj vatri (mali savjet: da biste im istakli okus, popržite ih s uljem i češnjakom i držite na vatri dok se ne otvore. Njihov sok od kuhanja, koji ćete dodati umaku, imati će jači okus).

Morski pužići: Imaju samo jednu ljušturu, s jednim otvorom koji služi mekušcu za pokretanje u njegovom prirodnom okolišu. Dobro ga isperite u hladnoj vodi oko pola sata. da biste lakše izvukli mekušca, upotrijebite ražnjić.

Lignje: Pažljivo odvojite kožu od mjehura, odvojite krakove od tijela, odstranite iznutrice i prozirnu hrskavičnu kost. Malim nožem odstranite "kljun" koji se nalazi u sredini krakova i odstranite oči. Prije nego počnete s pripremanjem, pažljivo isperite lignje. Malim mekušcima, kao na primjer muzgavcima, ne treba guliti kožu. Odstranjuju se samo oči i"kljun".

Sipe: Pripremanje sipa veoma je slično pripremanju liganja. Najprije se odstrani koža, pažljivo je odvajajući od mjehura, zatim se vadi sipina kost istiskivanjem između krakova ili se zareže mjehur i kost izvadi. Odvojite krakove od mjehura, očistite iznutrice, odrežite "kljun" i oči. Za vrijeme čiščenja mjehura pazite da ne probijete crni mjehurić koji sadrži tekućinu zvanu crnilo i koja se upotrebljava za neka jela.

Hobotnice: Izokrenite mjehur kroz otvor koji se nalazi između osam krakova, opskrbljenih s dva reda sisaljki. Odstranite crijeva, isperite vodom. Vratite mjehur u uobičajeni položaj. Pažljivo odstranite kožu, "kljun", i oči. Pažljivo operite prije nego nastavite s pripremanjem.

Subota, 24 Travanj 2010 | 26152 puta pogledano | Ispis | PDF |  E-mail
Govoreći o tjestenini, treba odmah spomenuti i začine:
oni su ti koji određuju i prave razliku
između vrste tjestenine koju ćemo odabrati.
 
 
Tjestenina se može jesti s mnogobrojnim začinima. Najčešći začin je, bez sumnje rajčica; kuhana, sirova, sama ili s mesom, ribom ili drugim povrćem. Osim okusa, ne smijemo zaboraviti da i oko traži svoj dio. Dakle, zadovoljimo ga predstavljanjem jela na tanjuru s jednostavnim ali učinkovitim ukrasima; ljuspicama od parmezana, kružićima od zelenoga luka, narezanim maslinama, isjeckanim ili cijelim peršinom, listićima bosiljka, kaparama itd.
Kombiniranje između začina i vrste tjestenine je ostavljeno mašti i ukusu onoga koji kuha, ali ipak postoje neki savjeti:
  • Tjestenina s jajima s hrapavom i šupljikavom površinom, ide najbolje s tekućim umacima koji joj ne dopuštaju da se zalijepi, Dekoracije
  • Punjene tjestenine trebaju naprotiv lagane umake koji ne pokrivaju okus nadjeva,
  • Suha se tjestenina najbolje prilagođava raznim začinima,
  • Kratke i krupne vrste (rigatoni, tortiglioni, conchiglie, fuži, ruote), su oni koji najbolje podnose bogate umake, kao one od mesa, i začine pripremljene od sastojaka kao što je povrće, koji se obično stavljaju u krupnijim komadima,
  • Kratke ali glatke vrste (mali makaroni, farfalle, cappelletti), dobro idu uz kremaste umake od vrhnja, maslaca, sira, ili s povrćem kao što je grašak, špinat itd.
  • Sitne vrste (ditalini, stelline, risoni, alfabeto) su dobre za guste juhe od povrća i zelenila,
  • Druge vrste su pogodne za bilo koji način začinjavanja s jednim ograničenjem; za špagete je bez ikakve sumnje bolje izabrati neki začin bez mesa (rajčice, aromatično bilje, zelen, riba) dok za rezance, fettuccine i pappadrelle više odgovara neki začin od mesa.

UMAK OD GLJIVA:
 Očistite 300 g gljiva i narežite na tanke kriške. Zgnječite dva režnja češnjaka i popržite na vrućem ulju da dobiju zlaćanu boju. Dodajte gljive, posolite, popaprite i sve Začini za jelopromiješajte. Dodajte jednu žlicu limunova soka, jednu žlicu isjeckanog peršina i ponovno izmiješajte.

UMAK OD ČETIRI SIRA:
 Ulijte u lonac pola čaše mijeka i zagrijte u parnoj kupelji. Dodajte mu 100 g sira vrste fontina i 100 g sira vrste taleggio isječene na kockice. Nastavite s kuhanjem na laganoj vatri dok se sirevi ne rastope. Zatim dodajte 50 g ribanog parmezana i 100 g iskomadane gorgonzole. Kuhajte 45 minuta u parnoj kupelji, miješajući s vremena na vrijme. Sklonite jelo s vatre i umiješajte, jedno po jedno, 4 žumanjka od jaja dok ne dobijete gusti kremasti umak: po potrebi dodajte soli.

BIJESNI UMAK:
 Popržite u tavi na 4 žlice maslinova ulja 8 listova bosiljka, pola zelene i pola crvene paprike isječene na tanke kriške i jedan režanj luka. Dodajte dvije šalice rajčica izrezanih na komadiće i pustite da provri. Posolite, popaprite, sklonite s vatre i pustite da odstoji u istoj tavi pola sata, zatim podgrijte i začinite.

UMAK OD KAPARA I INĆUNA:
 Sitno isjeckajte pola crvenoga luka i stavite da se poprži u tavi sa 4 žlice maslinova ulja. Dodajte 50 g fileta od svježih inćuna i drobite ih drvenom žlicom dok ih ne pretvorite u kašu. Dodajte 200 g mljevenih rajčica i dvije žlice kapara (ne iz ulja) i kuhajte 8 minuta na laganoj vatri. Dodajte drugih 50 g fileta od inćuna, posolite, popaprite i nastavite kuhati još nekoliko minuta. Ostavite začin da se ohladi u tavi u kojoj ste ga pripremili.

UMAK OD ORAHA:
 Ofurite 200 g orahovih jezgri u vreloj vodi a zatim brzo oljuštite kožicu s oraha trljajući ih komadićem pamučne tkanine. Stavite u stupu s pola čaše maslinova ulja, 50 g pinjola i jednim režnjem  smrvljenog češnjaka. Udarajte tučkom dok ne dobijete kremastu smjesu. Iskrenite je u maleni lonac, dodajte pola čaše vrhnja za kuhanje, ako je potrebno dodajte sol i ostavite kuhati na laganoj vatri 150 minuta.
Utorak, 27 Travanj 2010 | 12977 puta pogledano | Ispis | PDF |  E-mail
Maslina ili kako se u Istri naziva oliva i maslinovo ulje jedan je od najprepoznatljivijih proizvoda Istre. Možemo reći kako su proizvodi masline jedan od najboljih promotora turizma Istre, dobra osnova za gospodarski razvoj i naposlijetku jedan od najistaknutijih simbola Istre, svojevrsni brend. Počevši priču o maslini ovim ulomkom, dopustite da Vas pobliže upoznamo sa tom dugovječnom i jedinstvenom biljkom, stablom koje priča priču iz nekih davnih vremena.
Maslina, oliva, (Olea europaea), zimzeleno je drvo iz porodice maslina (Oleaceae). Jestivi se plod koristi se u prehrani i za proizvodnju ulja. Zreo plod je boba težine 1 do 14 g, kojoj je mesnati dio (mezokarp) bogat uljem (7 do 35%). Postojbina je divlje masline Sredozemlje što dokazuje činjenica da su fosili lista pronađeni u naslagama iz pliocena (Italija) i gornjega paleolitika (sjeverna Afrika), a ostatci drva u iskopinama iz brončanoga doba (Španjolska). Udomaćena je prije oko 6000 god. na obalama Sirije i Palestine.

Ekstra djevičansko maslinovo ulje je namirnica bogata klorofilom i karotenoidima osebujne boje, mirisa i okusa. Prirodni je antioksidans i sadrži vitamin E vrlo iskoristivih svojstava. Sadrži povoljne masne kiseline, prije svega jednostruko nezasićenu oleinsku kiselinu djelom zaslužnu za njegovu laku probavljivost, te zasićene masne kiseline poput palmitinske i stearinske kiseline i dragocjene višestruko nezasićene: linolnu i linolensku kiselinu. Zatim sadrži i biljni sterol beta-sitosterol koji prirodno snizuje povišenu razinu kolesterola.
U Istri se maslina uzgaja od I. st. pr. Kr., ponajprije na zapadnom i južnom dijelu uz obalu. Danas je proširena diljem svijeta u umjerenom pojasu od 45°N do 35°S, a može uspijevati i do 700 m nadmorske visine. U svijetu se uzgaja oko 800 milijuna stabala na 9,5 miljuna ha. Hrvatska ima oko 3 mil. stabala na površini od 25 000 ha, a u Istri ih je oko 420 000 na površini od oko 1600 ha. Prosječni je urod po stablu u Istarskoj županiji 5 do 10 kg, a godišnja proizvodnja maslinova ulja 200 do 400 t. Iako se proizvodnja svake godine povećava, trenutno je Hrvatska daleko od proizvodnje prije Domovinskog rata.

Prema kakvoći postoji nekoliko vrsta maslinovog ulja; ekstra djevičansko maslinovo ulje, djevičansko maslinovo ulje, maslinovo ulje i sansa ulje. Ekstra djevičansko maslinovo ulje (olio di oliva extravergine) dobija se nakon prvog tiještenja zdravog ploda masline, a kiselost (slobodne masne kiseline) mu ne prelazi 0,8 posto. Uz zadovoljenje kemijskih parametara, ulje mora još proći organoleptičku provjeru i ne smije imati niti jedan miris koji nije svojstven ulju. Djevičansko ulje (vergine) se dobiva nakon prvog tiještenja slabijeg ploda masline, pa mu je kiselost u odnosu na ekstra djevičansko ulje nešto veća, ali sadržaj masnih kiselina ne prelazi 2 posto. Maslinovo ulje se dobiva miješanjem rafiniranog ulja i određene količine ekstra djevičanskog ulja koja služi poboljšanju boje i okusa, a kiselost ovako proizvedenog ulja je oko 5 posto. Sansa ulje (olio di sansa) se dobija kemijskim izdvajanjem iz krutih ostataka ploda masline nakon tiještenja. Ovako proizvedeno ulje je slabije kvalitete, ali se može koristiti za prženje.
Ekstra djevičansko maslinovo ulje je namirnica bogata klorofilom i karotenoidima osebujne boje, mirisa i okusa. Prirodni je antioksidans i sadrži vitamin E vrlo iskoristivih svojstava. Sadrži povoljne masne kiseline, prije svega jednostruko nezasićenu oleinsku kiselinu djelom zaslužnu za njegovu laku probavljivost, te zasićene masne kiseline poput palmitinske i stearinske kiseline i dragocjene višestruko nezasićene: linolnu i linolensku kiselinu. Zatim sadrži i biljni sterol beta-sitosterol koji prirodno snizuje povišenu razinu kolesterola.

Ukratko maslinovo ulje ima sljedeća ljekovita svojstva: zaštita od kroničnih degenerativnih bolesti smanjeni rizik od bolesti srca, prevencij karcinoma, snaženje imunološkog sustava, protuupalna svojstva, zaštita želučana sluznice, regulacija krvnog tlaka i šećera u krvi, pogodno djeluje na jeru, crijeva, zglobove, kosti, kožu...

Nakon što smo Vam otkrili kvalitetna svojstva masline i maslinovog ulja, nadamo se da ćete i sami doprinijeti kulturi konzumacije i očuvanju tradicije masline i maslinovog ulja.


Uredništvo GastroIstre

Ponedjeljak, 28 Veljača 2011 | 13657 puta pogledano | Ispis | PDF |  E-mail

Vino je uraslo u kulinarsku tradiciju Istre jer je tokom stoljeća postalo sastavnim dijelom obroka. A kako i ne bi kad je vinogradarstvo odavno jedna od glavnih okosnica ovoga kraja. Spominje se od vremena kada su grčki kolonisti stvorili prve vinograde u Raškoj. Kamo se sačuvalo i ime "Kalavojna" što na slobodnom grčkom prijevodu znači "dobro vino". A grcima, zna se, što se dobrog vina tiče treba vjerovati. Vinski bog Dioniz je u njih bio najomiljeniji među brojnim bogovima.

Mate Balota I u rimsko doba je istarsko vino na glasu. Zapise o njemu nalazimo u Plinija Starijeg, ali i kod drugih rimskih pisac. Tisućljetna povijest istarskog vinogradarstava je dio povijesti Istre. U raznim je uvjetima i proizvodnja vina imala svoje uspone i padove, usmjerena na nove sorte...
U prošlom stoljeću je vinograde zahvatila i epidemija, nakon čega je najveći dio vinograda i obnovljen. U zadnje vrijeme širom Istre niču novi vinogradi. Sadi se sve više kvalitetnih crnih i bijelih sorti, makar je bijelo grožđe još uvijek nešto jače zastupljeno.

Izvrsni uvjeti  su omogućili uzgoj na cijelom Istarskom poluotoku, osim brdovite Ćićarije.

Postoje četiri vinogradske regije:

BUJSKO-UMAŠKO VINOGORJE - uglavnom se uzgaja bijela istarska malvazija, muškat i bijeli pinot. Crna vina su zastupljena na svega desetini vinograda (teran, borgonja, plavina, hrvatica...)

POREČKO VINOGORJE - i ovdje su bijele sorte u prednosti, ali svega za par postotaka. Uzgaja se malvazija, bijeli pinot, te muškat, a od crnih - borgonja, teran, hrvatica.

PULSKO-ROVINJSKO VINOGORJE - kao i svugdje od bijelih je vina najizraženija malvazija, a od crnih teran

SREDIŠNJA ISTRA - bijele sorte su jače zastupljene osim kod Žminja i Labina.

Red je da kažemo nešto i o karakteristikama vina ovog podneblja, vina koja su se bez srama nalazila i na stolovima austrijskog dvora i kranjskih baruna, koja su uvozili i francuski veletrgovci, vina koja i danas dobivaju međunarodne nagrade.

Od bijelih vina je, kao što smo to već rekli, najraširenija malvazija, vino koje ima prijatnu aromu, žuto-zelene je boje, jačine od 11-13 posto alkohola. Prikladno je za dugo čuvanje - punu vrijednost dobija u drugoj ili trećoj godini. Pinot bijeli je vino visoke kvalitete, lijepe zelenkasto-žute boje, sortnog mirisa i okusa, jačine 11-12 posto alkohola.

Kod crnih vina ističemo borgonju, vino natprosječne kvalitete, harmonično i pitko, jačine 11-12 posto alkohola. Merlot je vrlo fino vino intenzivne rubin-boje, karakterističnog mirisa i okusa, jačine od 11 do 12 posto alkohola. Tipično istarsko vino je Teran, žive crvene boje, posebne prijatne arome, a bogatstvo ukupnim kiselinama ga čine kiselkasto ugodnim. Cabernet sauvignon je sortno vino visoke kvalitete, izraženog mirisa i okusa čiji se sadržaj alkohola kreće u granicama od 11 do 13 posto.

Od specijalnih vina treba spomenuti muškat crveni, slatku malvaziju i istarski prošek. Vino

 

I ZALITI TREBA ZNATI!

I zaliti zalogaj istarskog jela treba znati! Tokom vremena su se, naime, ustalile navike pri izboru vina koje odgovara nekim jelima. Poštujući tradiciju navest ćemo samo kratki pregled po kojem možete uskladiti i svoje ponašanjem za stolom. Tako se uz ovčji sir može popiti koja čaša caberneta. Refošk će zaliti fritaju s pršutom, a pinot će obogatiti okus salate od rakovica, buzare od škampi, limskih oštriga, školjki na buzaru, kuhanog jastoga, fuža s tartufima...

Vinogradi Istre Ukoliko jedete žgvacet od kokoši, maneštre, puževe s palentom, punjenu kuhanu kokoš, cukete s puricom i ulikama, ribu na gradelama, neće biti na odmet da vam je pri ruci istarska malvazija. Zalogaj će više prijati uz borgonju ako je na stolu kokoš ispod čripnje, domaći brodet, fritaja s pancetom ili škombri na bijelo.

Merlot se voli naći u društvu s ovčjim mesom u kupusu, sirom, ombolom na žaru, fritajom od grljki ili divljih šparoga, te zacom s njokima. Nakon pršuta, istarskih kobasica na žaru, posutice sa slanim sardelama i kozlića na padeli odgovara kvalitetni teran.

Istarsko stolno bijelo vino, koje je mješavina bijelih vinskih sorti, preporučujemo uz tripe na istarski i šufigane lignje.
Istarsko stolno crno je dobar pratilac istarske jote sa suhim mesom i kapuza s peštom.

I na kraju kolači, uz poveticu možemo poslužiti slatku malvaziju a uz fritule crveni muškat.

Nedjelja, 24 Siječanj 2010 | 15864 puta pogledano | Ispis | PDF |  E-mail

Istra booking

Baza smještaja turističke ponude Istre i okolice.

Unos u bazu je potpuno besplatan.

Posjetite nas: www.istrabooking.com


 

Srijeda, 17 Veljača 2010 | 3021 puta pogledano | Ispis | PDF |  E-mail

Lipi moji!

Istarska kuhinjaUkoliko se želite pridružiti našem malom Gastro Istra timu i prezentirati nam neki od svojih recepata iz Istre zamolili bi Vas da se prvo registrirate kako bi mogli unositi svoje cijenjene recepte.

 

Zašto registracija?

Prvi razlog je zato da znamo s kime imamo posla da nam ne bi sada došli neki furešti i pisali ća ih je volja.
Drugi razlog je taj što svaki Vaš recept koji nam unesete kasnije možete i uređivati, ko ste ća zabili.

 

Nakon unosa recepta on se nigdje ne pojavljuje?

Svaki recept koji ste upisali pohranjuje se u našu bazu podataka i čeka odobrenje radi provjere ispravnosti i nemogućnosti unosa teksta ili materijala koji nije primjeren za naše stranice.
Aktivacija Vašega recepta je u roku od 24 ure.

 

NAJBITNIJE:

Strogo je zabranjeno vrijeđati i omalovažavati druge članove portala Gastro Istra na bilo koji način.
Svaki takav prijestup biti će kažnjen trenutnim izbacivanjem korisnika i blokadom pristupa putem IP adrese, stoga budite kulturni i dobri.

Za sve upite i pitanja slobodno nas kontaktirajte putem kontakt forme nakon čega ćemo Vam odgovoriti u najkraćem vremenu.

 

A sada o nama:

Mi smo mlada grupa entuzijasta koja je željela na neki način sačuvati našu Istarsku baštinu i okupiti sve recepte iz Istre na jednome mjestu kako bi ih svi korisnici, pa i oni koji su davno otišli iz Istre zbog raznih političkih ili materijalnih razloga mogli vidjeti i prisjetiti se gastronomskih delicija Istre.

Srijeda, 13 Siječanj 2010 | 19855 puta pogledano | 3 comments | Ispis | PDF |  E-mail


Stranica 1 od 4

Trenutno aktivnih Gostiju: 290 
| PREDLOŽAK STRANICE: | Stil 1 | Stil 2 | Stil 3 | Stil 4 | Stil 5 | Stil 6 |